Dok vani šviće bura, iza hladnih hodnika Rojca mnoštvo djece i mladih uči, svira, vježba gimnastiku ili se zabavlja
Vanesa BEGIĆ
Snimio Eduard STRENJA
Najbolje
je da »Rojc« obiđete između 16 i 18 sati, tada ima najviše aktivnosti,
kazali su nam voditelji grupa dok smo dogovarali reportažu o
aktivnostima u prostorima nekadašnje vojarne i sadašnjeg sjedišta
brojnih udruga, tečajeva i aktivnosti. Želite li vidjeti kako se diše u
»Rojcu«, treba pogoditi pravo vrijeme, inače vas dočekuju beskrajno
dugi, prazni hodnici, a jedina je glazbena kulisa zastrašujuća bura
koja se poigrava poluotvorenim prozorima.
Pri dolasku, u 16 sati,
nigdje nikoga – samo prazni hodnici, a vani bura koja nemilosrdno šviće
u jednom od najhladnijih zimskih dana. Kada smo već obeshrabreni počeli
šetati dugačkim hodnicima, začuli smo veselu svirku i slijedeći zvukove
došli do studija za snimanje gdje vježba mlada glazbena skupina
Skandal, čiji su članovi Medo (bubnjevi), Đani (solist i sintesajzer),
Halid (bas gitara) i Buki (tarabuko). Riječ je o prvom romskom
tinejdžerskom sastavu.
- Tu nam je super, vježbamo, sviramo skoro
svaki dan, zimi je malo hladno, ali inače je jako dobro. S ostalima u
zgradi nemamo toliko kontakta, ali atmosfera je fora, kazali su nam
simpatični glazbenici najavivši kako će im uskoro izići novi CD.
S
druge strane, nekolicina je klinaca i klinceza očekivalo Marlenu i
Krunu Plavšić ispred prostorija »Suncokreta«. Uz pomoć studentica
Visoke učiteljske škole i Filozofskog fakulteta svakodnevno od 17 do
18.45 sati dobivaju pomoć u učenju - besplatnu i to iz svih predmeta.
-
Neki su klinci tu svaki dan, a sada ih imamo dosta iz OŠ Centar, i mogu
reći da su neki brzo ispravili ocjene, kazala je Plavšić. Pri
»Suncokretu« se od prošlog tjedna održava i kreativna radionica učenika
OŠ Tone Peruška, Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, Visoke
učiteljske škole s djecom Škole za odgoj i obrazovanje, a voditelj je
dizajnerica Milica Kesić-Kiš uz profesore navedenih škola. U
»Suncokretu« smo zatekli Ziada i Deana koji su pripremali referat iz
povijesti o olimpijskim igrama, a otkad dolaze ovdje, ispravili su
ocjene iz matematike i hrvatskog. - Učimo hrvatski, matematiku,
povijest, engleski, sve, i lijepo nam je jer se usput i zabavljamo,
kazali su dečki.
Mlade »Gazele« Ena, Nora i Benita čekale su početak
gimnastike. Obožavaju ovdje vježbati, sve je super, jedino je WC jadan
i trebao bi biti bolji. »Gazele« inače redovno treniraju u nekoliko
dobnih skupina, a ulazak u njihovu svlačionicu je ujedno i ulazak u
svijet njihovih priča, šaputanja, smijeha…
Premda se programi
kreativne radionice »Merlin« za djecu održavaju utorkom, vrijedne
Minuša (12 godina ) i Lelja (13) bile su tu i u ponedjeljak, kada se
održava radionica šivanja za odrasle.
- Udruga »Merlin« darovala nam
je šivaću mašinu jer tu dolazimo stalno već tri godine. Svašta smo već
sašile: haljine, hlače, suknje, košulje, majice za ljeto, šijemo za
obitelj, prijatelje, a za karneval napravit ćemo nešto na cvjetiće,
kazale su sestre Minuša i Lelja. Ilirijana se pohvalila da je sašila
torbicu. - Trebali ste doći u utorak, tada imamo radionicu za izradu
maski i puno više polaznika, a pokrenuli smo i informatičku radionicu
za koju je interes velik, kazala je voditeljica »Merlina« Sanja
Apostolovski.
Premda ne pohađaju radionice ili druge aktivnosti u
»Rojcu«, Marko, Dragan i Ivan s kujicom Điđom stalno su ovdje, kada je
toplije igraju se po dvorištu, a kada je hladnije i mračno, kao što je
to bilo prilikom našeg posjeta, onda su unutra, igraju se po velikim
hodnicima.
Svakodnevno od 18 do 22 sata u prostorima Hacklaba okupe
se mladi koji surfaju po mreži svih mreža, chataju, igraju, pišu,
stvaraju, a već u petnaest minuta prije 18 sati čekaju da se vrata
»kompjutorskog carstva« otvore.
|
Povijest zgrade
Nekad
vojarna austrougarske vojske, zatim talijanske, pa desetljećima vojske
JNA, kasarna »Karlo Rojc« tijekom Domovinskog rata bila je privremeni
dom prognanicima. Danas je u prostorima tog zdanja svoj krov nad glavom
pronašlo nekoliko desetina udruga, društava i radionica. Sve je počelo
krajem devedesetih, a mnogi su nam od stanara rekli da bi trebalo
napokon urediti zajedničke prostorije i sanitarije te oglasnu ploču, da
se zna kada je tko i gdje. Među prvim korisnicima tog prostora bili su
gradski Puhački orkestar te Dr Inat.
|