Prvi prsten utvrda oko grada Pule

U drugoj polovici 19. stoljeća pulska luka i sam grad se pretvara u grad-tvrđavu, gradi se na arsenalu, priprema se gradnja obrambenog sustava. Usporedno sa Arsenalom započeta je izgradnja utvrda oko Habsburške glavne ratne luke koja okružuje i sam grad. Preispitane su već postojeće utvrde koje su uz prepravke zajedno sa novosagrađenim imale zadaću učinkovitije braniti grad i arsenal. Osim što nadzire, car Franjo Josip i. U pratnji sa caricom Elizabetom krajem 1856. godine polaže kamen temeljac pulskog Arsenala što je bila puka formalnost. Time je u biti završena najznačajnija faza utvrđivanja koja sa, u prsten spojenim utvrdama čini Pulu pojasnom tvrđavom.

U desetogodišnjem periodu uspostavljeno je 11 kružnih i polukrižnih, 5 poljskih utvrda zemljanog tipa te 7 topničkih bitnica što je sa postojećim fortifikacijama bilo sasvim dovoljno za uspostavu snažne i učinkovite obrane sa mora i kopna. Na uzvisinama i brežuljcima već nekoliko stotina metara od gradskih zidina sagrađene su utvrde kružnog i polukružnog presjeka tipa topničkog tornja. Budući je teško njima rukovati topovi su postavljeni kružno odnosno polukružno po obodu same utvrde što je glavni razlog njihovog oblika.

Zajedno s poljskim utvrdama zemljanog tipa, topničke bitnice su položene kao nadopuna između pojedinih kružnih i polukružnih utvrda koje nisu imale precizan domet posebice na području sjeverno od Pule. Utvrđivanje Glavne ratne luke uvelike ovisi o tehničkim karakteristikama tadašnjeg topništva i zemljopisnog položaja branjenog područja. Osim što su građene na strateškim uzvisinama, utvrde ovise o razmaku prilikom raspoređivanja utvrda odnosno o bočnom dometu topova koj su na njima postavljeni, te naročitoj razvedenosti pulskog akvatorija (otočje Brijuni, otok Sv. Andrija, Sv.Petar...)

Utvrde polukružnog ili potkovastog presjeka

Kako na pojedinim mjestima gradnje utvrda, u prethodnom broju opisane, diktirane strateškim karakteristikama i konfiguraciji terena, zahtjevi obrane trebaju različita rješenja. Nakon izgradnje utvrda kružnog ili prstenastog presjeka, grade se polukružne ili potkovaste utvrdekoje su uglavnom raspoređene na istočnim granicama grada Pule. Pošto su bliže gradu koji im je zaleđe, polukružne ili potkovaste utvrde time zadovoljavaju potrebe obrane svojom arhitekturom. Namjena im je da se brani i obrani napad na grad sa istočne strane pulskog zaleđa. Uz postojeće utvrde od kojih se većina pregrađuje grade se nove i to: utvrde kružnog ili prstenastog presjeka (utvrde Giorgio iznad Gradskog groblja, Casoni Vecchi na Vidikovcu pored vodotornja, Munide sjevero-zapadno od poluotoka Monumenti, Musilja jugu istoimenog brežuljka, Monsival kasnije Bourguignon iznad Zlatnih stijena, Brioni kasnije Tegetthoff na Velikom Brijunu, Maria Louise na sjeveru vojarne Muzil, Punta Christo jugozapadno od Štinjana,...).

Utvrde kružnog ili prstenastog presjeka su ručno klesane građevine koje se uglavnom sastoje od dvoetažne kružne konstrukcije, pojačanim prostorijama za smještaj topova za kretanje ljudstva i podizanje tehnike, unutrašnjeg kružnog dvorišta ili atrija sa bunarom, stražnjeg dvorišta namjenjenog za blisku obranu od pješaštva ograđenog visokim zidom, bočnim puškarnicama izvan utvrde, protupješačkog opkopa sa dobro utvrđenim zemljanim nasipom za ublažavanje djelovanja topništva. U utvrdu se ulazi preko dva drvena pokretna mosta od kojih je jedan na samom ulazu u stražnje dvorište šiljastog oblika, a drugi na samom ulazu u centralni dio, kroz ojačana vrata , kroz centralni hodnik do unutrašnjeg kružnog atrija odnosno dvorišta sa bunarom u centru. Prizemni dio uglavnom je popločan kamenom, a sastoji se od prostorija za smještaj ljudstva, boravišnog prostora, kuhinje, sanitarija, skladišnog prostora i posebnog prostora za skladištenje barutnog praha osiguranog dodatnim zidovima i svodovima od opeke. Kamenim stepeništem dostupan je prvi kat na kojem se nalaze ojačane prostorije (kazamati) sa topovima kružno raspoređene prateći oblik utvrde. Prostorije prvog kata povezane su zajedničkimkružnim hodnikom što je i jednina komunikacija sa ostalim prostorom. Kako podnosi veliki teret, pod katne konstrukcije ojačan je masivnim drvenim gredama i ojačanim drvenim podom. Ovakav tip utvrde je opslužuje posada od pedesetak vojnika ovisno o samoj veličini pojedine utvrde. U slučaju opsade sa popunjenim zalihama može izdržati 90 dana bez hrane i više od 120 bez vode zahvaljujući sustavu prikupljanja kišnce krovnom površinom. Kako je krov ravan i najčešće ograđen ojačanim zidom, može poslužiti za motrenje i djelovanje pješaštva raspoređenih u strijelce. Komunikacija sa susjednim utvrdama vrši se preko jarbola putem vizualnog tipa uz pomoć signalnih zastavica, koji je najčešće ugrađen na teretnom tornju.

Utvrde kružnog ili prestenastog presjeka većeg značaja

Osim što su velikog opsega, obalne utvrde Marie Louise i Brioni (kasnije Tegetthoff) izgrađene od klesanog kamena, znane su po tome što su i danas gotovo nedostižne građanstvu na nepristupačnim područjima. Obje se danas nalaze u zagrljaju Hrvatske vojske, Marie Louise unutar vojarne Muzil na istoimenom poluotoku i Tegetthoff na Velom Brijunu na brdu Straža, centru Nacionalnog parka Brijuni. Budući da se grade na iznimno strateškim pozicijama obrane sidrišta glavne ratne luke Monarhije, dobivaju epitet najvećih utvrda tog tipa na Jadranu pa i šire. Uznapredovanjem topništva njihovo zastarjelo naoružanje zamjenjeno je modernijim, ne gubeći nimalo na značaju tada već zastarjelih utvrda. Nakon raspada Austro-ugarske, takve će građevine postati poligon raznovrsnih namjena u skladu sa nailazećem vremenu. iako kasnije razoružane, a ipak očuvane kao goleme građevine i dalje ostaju kao kamen temeljac svake novije obrane sljedećih 80-ak godina.

Iako, dolaskom Austrijanaca započinje prvotna faza izgradnje utvrde Marie Louise, današnjem izgledu obalne kružne ili prstenaste utvrde pridonosi godina 1857. tada započinje gradnja utvrde ogromnih dimenzija, strahovite paljbene moći smještene u topnički toranjm, sa topovima smještenim u ojačanim prostorijama, kružno raspoređenim unaokolo po obodu utvrde.

Zajedno sa sačuvanim objektima prethodne, novu utvrdu promjera 10 metara također čini i postrano unutrašnje dvorište, dvije bočne puškarnice smještene do ulaza u samu utvrdu te široki opkop koji je okružuje. Na sjeveru poluotoka Muzil, na 48 metara nadmorske visine izgradnjom Marie Louise zaštićen je južni ulaz u pulski zaljev. iako snažna, modernizacijom topništva utvrda postaje izložena, stoga se oko nje gradi zaštitni nasip koji će je zaštititi od napada posebice s mora.

Konstantno se u skladu s predstojećim ratnim vihorom, dodatno naoružava i oprema inim tuđim oruđem i oružjem, tako da 1914. godine posjeduje dva topa kalibra 280 mm, dva topa kalibra 240 mm, šest topova kalibra 150 mm, šest topova kalibra 90 mm i dr. nakon raspada iako razoružana i danas izaziva divljenje, posebice zbog jedistvene kamene arhitekture i predivnog pogledana sam grad Pulu, pulski zaljev i brijunski akvatorij, čime zasigurno postaje nebranje meta čim se demilitarizira poluotok Muzil.