Ekoselo

“Ekosela su najnovije i najpotencijalnije namjerne zajednice. Ona ujedinjuju dvije temeljne istine: ljudski život je najkvalitetniji u malim, podupirućim i zdravim zajednicama. Jedini održivi put za čovječanstvo je u oživljavanju i razvijanju tradicionalnog života u zajednici. Pokret ekosela je najobećavajući i najvažniji pokret u cjelokupnoj povijesti.” Dr. Robert J. Rosenthal Profesor filozofije Hanover College

Ekosela su modeli ljudskih naselja koja imaju nizak utjecaj na okoliš, koja su održiva i koja zadovoljavaju ljudske potrebe. Nastoje smanjiti svoj ekološki otisak kroz namjernu jednostavnost i korištenje ekoloških principa dizajniranja. Ekosela nastoje spojiti ekološke principe dizajniranja i tehnologije sa socijalnim strukturama koje obuhvaćaju sve članove i članice zajednice. Nalaze se u urbanim i ruralnim sredinama, kako u razvijenim zemljama sjevera, tako i na slabije razvijenom jugu, javljaju se u već postojećim naseljima ili kao nove inicijative ‘namjernih’ zajednica. Ekosela su nadahnuta raznim omjerima ekoloških, socijalnih i duhovnih odnosa. Svako ekoselo nastoji razviti model održivosti koji se poklapa sa vlastitim kulturnim, ekološkim i ekonomskim kontekstom. Tipična ekosela djeluju u nekim ili svim navedenim područjima:

• razvoj lokalne ekonomije
• kooperativne socijalne ekonomije
• izgradnja zajednica
• sustav odlučivanja u kojem su svi uključeni
• rješavanje sukoba
• holistička edukacija 'cjelovite osobe'
• lokalna organska proizvodnja hrane
• Permakulturni principi dizajniranja
• ekološka gradnja
• sustavi obnovljivih izvora energije
• menadžment otpada

RAZLIKE IZMEĐU SAMODRZIVE ZAJEDNICE, ZAJEDNICE OSNOVANE S ODREDJENOM NAMJEROM, SELA I EKO SELA

SAMOODRZIVA ZAJEDNICA može biti implementirana od dviju ili više osoba na jednoj farmi, u selu ili u gradu, od grada, regije ili države. Eko selo je samoodrživa zajednica, ali nisu sve samoodržive zajednice i eko sela.

ZAJEDNICE OSNOVANE S ODREDJENOM NAMJEROM je u „osnovi svaka grupa od dviju ili više odraslih osoba koje su se odlučile nazvati zajednicom“. Eko selo može biti, i uobičajeno i jeste osnovana sa određenom namjerom, ali mnoge takve zajednice ne koriste načela zaštite okoliša i ne nazivaju se selom ni eko selom.

ZAJEDNICKO STANOVANJE (CO-HOUSING) je način kooperacijskog života, potječe iz Danske, koje kombinira autonomiju privatnih stanova sa mnogim prednostima života u zajednici. Obično inicijatori rezidenti sudjeluju u planiranju i dizajnu zajednice, tako da one odgovaraju njihovim zahtjevima i potrebama. Ne nužno, one mogu biti orijentirane na zaštitu okoliša, koje će se, kad se kao takve prošire, smatrati eko selom.

SELO je definirano na Ekističkoj ljestvici (http://www.ekistics.org/Eindex.htm ) od C.A. Doxiadesa i Svjetskog Saveza Ekista 1960. godine kao mjesto gdje prebiva 40-1500 ljudi. Može imati jedno ili više četvrti, ali mora imati najmanje jednu trgovinu ili sličnu opskrbu hranom, proizvodnju hrane i dobara za vlastito korištenje i za izvoz. Ti faktori variraju iz države u državu, iz lokalne kulture u lokalnu kulturu. Široka definicija sela glasila bi: selo je entitet između zaselka i grada, ima lokalnu zakonodavnu skupštinu ili upravljački savez.

EKO SELO je namjerno osnovana samoodrživa zajednica bilo u ruralnom, urbanom ili suburbanom području. Ima stanovnike (članove) i upravljačku strukturu. Broj članova nije konkretno definiran, no okvirno sadrži između 50 i 3000 ljudi (te su brojke postavljene na Konferenciji za eko sela i samoodržive zajednice u Findhornu, 1995. godine). Eko selo ima sve aspekte namjerne zajednice, sela i zajeničkog stanovanja (Co-housing) prema definicijama iz ovog teksta, te ima holistički ekološki projekt kao svoj cilj, bez obzira je li cilj postignut ili se radi na njemu. Eko selo sadrži i više od nabrojenog. Svi ekoseljaci vjeruju kako pomažući drugima pomažu sami sebi – na putu prema samospoznaji i samoispunjenju. Svatko tko posjeti eko selo divi se dobrom ozračju i socijalnoj koheziji. Posjetitelji vrlo brzo pronalaze svoje mjesto, svoj vlastiti način doprinosa eko selu – na kraće ili dulje vrijeme. Oni doprinose stručnim savjetima, informacijama, medijacijom, ili jednostavno svojim razumijevanjem ili podjelom svoje ljubavi. Svi koji žive u humanoj zajednici eko sela, a pridobiju neku razinu moći, osjećaju potrebu da je usmjere ka dobrobiti, da promijene svijet oko sebe na bolje. Davanje podrške ekološkom pokretu kroz život u zajednici eko sela doprinosi toj potrebi. To nije davanje novčića izgladnjelom prosjaku, već doprinos u pothvatu izgradnje ekološki osvještenog naselja, u nastojanju da se izgradi samoodrživa zajednica – eko selo – i samim timeizgradnji jačih temelja za bolje i miroljubivo društvo u cjelini.

Eko selo je ostvarenje velike i prekrasne energije koja proizlazi iz duboke razine razumijevanja prirode, ostvarenje koje razumije da prirodi i nama kao njenom dijelu prijeti ozbiljna opasnost, požurujući nas da ponovo duboko sagledamo što smo to tako nemarno odbacili i zanemarili kao da se radi o iznošenoj cipeli.

„...Sve je više osoba koje se osjećaju usamljene. Istina je da jesu usamljene, kao što to biva svaki čovjek koji se želi razviti. No, samoća je nepotrebna, jer svijet je pun bliskih susjeda, najbliži su najćešće i oni najudaljeniji.“ (Laurence van der Post)

Model eko sela može se primijeniti na cijelom spektru postojećih naselja – na urbanim i ruralnim sredinama, može se razvijati kao što to rade države, nudeći rješenja koja ostvaruju ljudske potrebe, štite okoliš i unapređuju kvalitetu života svima. Eko selo u Mađarskoj se razlikuje od eko sela u Danskoj, Španjolskoj ili Velikoj Britaniji. Na koji se način prosječni član eko zajednice izražava? Zasigurno je to udruživanje na skoro svim razinama eko sela, kao što smo to iskusili u svojem trinaestogodišnjem iskustvu u eko selu Lebensgarten u Steyerbergu u Njemačkoj. Zašto bi se inače nazivali 'selom'? Osjećamo se međusobno povezano, bez obzira na to što dolazimo s raznih strana svijeta, s planina ili otoka. Snaga jedinstvene ideje da je ekologija potrebna, čak hitna za primijeniti u sadašnjem vremenu, ugradila se u puteve naše zajednice.

U prosječnim zajednicama s jedne strane doživljavamo sve veće razilaženje u stavovima, negativnu individualizaciju bića, teško prihvaćanje drugčijih stavova, prijedloga ili mana. Svako eko selo je otok i prepoznavanje onog što nam je zajedničko često je definirano kao sektaštvo, npr. od strane senzacionalističkog tiska. Na drugoj strani, negativni aspekti individualizma su naširoko izraženi u tzv. demokratskom društvu. Ne treba daleko tražiti za dokaze o tome. Politička apatija, socijalna izolacija, otuđivanje, kulturno osiromašivanje i jednostrano obrazovanje izopačili su i nanijeli veliku štetu vitalnosti individualnog duha. Život u ekoselu može biti potencijalni lijek odn. suprotnost tom fenomenu. Život u ekoselu poziva na kreativno stvaralaštvo i toleranciju individualnosti na izravan i stimulirajući način. Radeći na razvoju na takav način, sačuvali smo svijest o mjestu i zajednici koja već postoji, no mijenjali smo svoju fizičku strukturu da bismo došli do viših vrijednosti.

Postoji osnovno načelo za socio-terapeutski učinak eko sela. Napuštanje fiksne ideje - o načinu kako bi netko trebao živjeti – je postalo novo iskustvo koje se rodilo iz dekada socijalnog istraživanja, terapeutskog istraživanja, istraživanja zajednica i ljudi. Takva orijentacija je pripisiva prepoznavanju dijelića vječnosti u svakom od nas i, na taj način, bilo da je to ustanovljeno ili ne od jednog/e ili drugog/e člana/članice zajednice, pokret eko sela je u svojoj suštini spiritualan. Pronalazimo se u novoj sredini: nema nas više u usko diktiranom seoskom okruženja, već se gradimo u opcijama izazova, istraživanja, razvijanja – u okruženju u kojem ljudi imaju svoju vrijednost i gdje su tipologija i klasifikacija preoblikovane ili gube svoj tradicionalan značaj.

tekst Declan Kennedyja (declan@gaiaNOSPAMNONONONO.org) „What is an eco - village?“ iz „Directory of Eco-villages inEurope“ © GEN - Europe, 1998., prijevod Marijana Lesar (marijana@knejaNOSPAMNONONONO.hr)