Na Zeleni telefon udruge ponovno su nam se obratili uznemireni građani ovaj put zbog sječe stabala uz Arenu. Prema njihovim riječima, nitko ih o tome nije obavijestio niti im ponudio obrazloženje zašto će stabla biti posječena. Iako smo izlaskom na teren vidjeli da se uglavnom radi o grmovima i manjem stablu, ne možemo se ne zapitati zašto Arheološki muzej ponovno zanemaruje značaj gradskog zelenila, odnosno zašto je, kao i uvijek do sada, jedino rješenje posjeći stablo ili dva na nekom arheološkom nalazištu?

Naime, ovo je već treći slučaj sječe stabala koji su svoje korijenje pustili na nekom od arheoloških lokaliteta i koji su žrtvovani zbog arheološke baštine.

Protekle godine građani su reagirali zbog sječe borova na pulskom Kaštelu - Malo Rimsko kazalište ostalo je bez prepoznatljive vizure visokih borova, a sjećamo se i odrezanih stogodišnjih ladonja u parku Jurja Dobrile kod katedrale čije je korijenje uništeno bagerima te su naposljetku morale biti posječene. Neshvatljivo je da se za iskapanje na arheološkim nalazima koriste fine četke i precizni alati, dok se istovremeno oko živih stabala kopa bagerima. Je li se i u izvođenju ovakvih radova mogla primijeniti malo "nježnija" tehnika, jer i ta su stabla značajan dio naše prirodne baštine te bi ih iz niza razloga trebalo sačuvati?!

U susjednim europskim zemljama u takvim slučajevima gradske nadležne službe dizalicama presađuju velika stabla, ne bi li ih sačuvali i za iduće generacije. Nažalost, kod nas se uopće ne razmatraju drugačija rješenja, osim kopanja teškom mehanizacijom ili upotrebom motornih pila.
Budući da je Pula jedno veliko arheološko nalazište, možemo pretpostaviti da se ispod svakog parka, stabla ili grma u Puli mogu naći vrijedni povijesni nalazi. Stoga smatramo da bi Grad i Arheološki muzej trebali imati malo više senzibiliteta i pronaći kompromis između "uspostavljanja vrijednosnih odnosa između kulturne i prirodne baštine" kao što to nalaže Nacionalna strategija prostornog uređenja RH.

Svjesni smo važnosti očuvanja arheoloških lokaliteta, ali naglašavamo da je i zeleni fond značajan dio kulturne i prirodne baštine grada Pule te da bismo se stoga s posebnom pažnjom trebali odnositi i prema njemu.

Predlažemo Arheološkom muzeju da, unatoč činjenici što stabla na registriranim arheološkim lokalitetima nisu zaštićena te iz tog razloga nije potrebno tražiti posebne dozvole za njihovu sječu, na vrijeme obavijeste građane o svojim namjerama, da prije sječe razmotre mogu li se i na koji način stabala sačuvati te da se pažljivije odnose prema gradskom zelenom fondu.